Hum: Najmanji grad na svijetu skriva neočekivanu tajnu

Hum, najmanji grad na svijetu, smješten je na brežuljku usred istarskog krša i ima samo pedesetak stanovnika prema popisu iz 2021. godine ⁽¹⁾. Iako se prostire na površini od svega nekoliko tisuća kvadratnih metara, ovaj srednjovjekovni dragulj posjeduje sve elemente pravog grada – od gradskih vrata i obrambenih zidina do vlastitih izbora župana. Unatoč veličini, Hum skriva bogatu povijest, kulturnu baštinu i jednu neočekivanu tajnu: humska biska, tradicionalna rakija spravljena od imele i ljekovitog bilja.

Mnogi posjetitelji ostaju zatečeni činjenicom da ovako malo naselje ima službeni status grada. Hum je, naime, povijesno utemeljen kao utvrda i stoljećima očuvao svoju strukturu unutar ranosrednjovjekovnih zidova⁽¹⁾. Glagoljička baština, unikatne freske i izbor župana na “leto dan” svake godine potvrđuju da kulturna vrijednost često nadmašuje samu veličinu. U nastavku pročitajte zbog čega je Hum stekao titulu Najmanji grad u Europi i zašto bi trebao biti dio vašeg putovanja po Istri.

Zašto se Hum naziva najmanjim gradom na svijetu

Koliko je Hum velik?

Fizički, Hum zauzima izuzetno mali prostor. Zidine okružuju područje otprilike 100 metara dugo i 35 metara široko⁽²⁾, što čini manje od 3,5 tisuće kvadratnih metara unutar zidina. Zapadni dio grada čine očuvane obrambene zidine, dok su na ostalim stranama kuće doslovce ugrađene u bedeme⁽¹⁾. U ovom kamenom okruženju nalaze se samo dva popločena prolaza, dvadesetak kuća, gradska loža i zvonik iz 1552. godine⁽¹⁾.

Ova strogo definirana granica čuva se već više od devet stoljeća – od 11. stoljeća nije niknula nijedna nova građevina izvan zidina⁽²⁾. Zato mnogi Hum smatraju gradskim vremeplovom, koji vam u nekoliko koraka omogućuje uvid u slojevitu prošlost Istre.

Što ga čini gradom, a ne selom?

U većini zemalja gradovi se definiraju veličinom i brojem stanovnika, no u srednjovjekovnoj Istri status grada dodjeljivao se pravima i infrastrukturom⁽³⁾. Hum je imao svoje gradske zidine, vrata, zvonik, župnu crkvu i loggiu, pa je stoga dobio status grada unatoč malom broju stanovnika⁽²⁾. Tu tradiciju administrativne samostalnosti čuva i danas: svake godine u lipnju muškarci iz župe okupe se u gradskoj loži i biraju župana “na leto dan” tako da glasove urezuju u drvenu batinu zvanu raboš⁽⁵⁾. Ovaj običaj, obnovljen 1977. godine, smatra se jednom od najstarijih demokratskih tradicija u Europi i potvrđuje da Hum nije selo, nego grad sa svojim institucijama.

Stanovništvo i usporedba površine

Popis stanovništva iz 2021. bilježi 52 stanovnika⁽¹⁾, što predstavlja značajan porast u odnosu na 17 stanovnika 2001. i 30 stanovnika 2011. godine⁽⁴⁾. Demografska struktura je uravnotežena: 13 stanovnika mlađih od 15 godina, 24 u radnoj dobi i 15 starijih od 65⁽⁴⁾. Gustoća naseljenosti iznosi oko 4 osobe po kvadratnom kilometru – dramatično manje od nekoliko tisuća stanovnika po km² u većim gradovima poput Zagreba⁽³⁾. Takve brojke čine Hum gotovo nevjerojatnim, ali u isto vrijeme naglašavaju njegovu privlačnost kao mirnog i autentičnog odredišta.

Šetnja kroz povijest Huma

Prvo spominjanje 1102.

Hum se prvi put spominje 1102. godine u darovnici markgrofa Ulrika II., gdje se navodi kao “Hulm”⁽¹⁾. Ime se vjerojatno razvilo iz talijanske riječi colmo (vrh), a tijekom stoljeća evoluiralo u današnji oblik. Ovo rano spominjanje čini Hum jednim od najstarijih kontinuirano nastanjenih gradova u regiji.

Srednjovjekovne utvrde i arhitektura

Naselje se razvilo oko kaštela iz 11. stoljeća⁽¹⁾. Kroz 11. i 12. stoljeće izgrađene su masivne obrambene zidine koje su se održale do danas⁽¹⁾. Posebnost Huma je što su kuće na tri strane ugrađene u zidine – praktično rješenje koje je štitilo stanovnike i štedjelo prostor⁽²⁾. Na zapadnoj strani zidine stoje samostalno, a cijeli kompleks raspoređen je uz dvije usporedne ulice⁽¹⁾. Iznad grada uzdiže se 22‑metarski zvonik, podignut 1552. godine⁽¹⁾, dok su gradska vrata dobila današnji izgled 1562. godine⁽²⁾.

U najvišem dijelu grada, gdje se nekoć nalazio kaštel, danas stoji župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije iz 1802. godine⁽¹⁾. Crkva je uređena klasicističkim pročeljem i bogato ukrašena srebrnim i pozlaćenim liturgijskim predmetima⁽²⁾. Na groblju izvan zidina nalazi se romanička kapela sv. Jeronima (12. st.) s jedinstvenim freskama u bizantskom stilu⁽¹⁾.

Uloge Franačke države i Venecije

Zbog strateškog položaja Hum je tijekom stoljeća mijenjao gospodare. Nakon Franačke države naslijedili su ga lokalni hrvatski plemići, da bi ga potom preuzeli akvilejski patrijarsi⁽¹⁾. Godine 1412. Venecija osvaja Hum i zadržava ga pod svojom upravom gotovo četiri stoljeća⁽¹⁾. U venecijanskom razdoblju grad dobiva dekorativne elemente karakteristične za mletačku arhitekturu. Nakon pada Mletačke Republike 1797., Hum prelazi pod austrijsku vlast, a zatim postaje dio suvremene Hrvatske.

Kulturna blaga skrivene u Humu

Aleja glagoljaša i njezini spomenici

Jedna od najvećih kulturnih atrakcija je Aleja glagoljaša – sedam kilometara duga cesta koja povezuje Roč i Hum. Akademik Josip Bratulić osmislio je ovaj „muzej na otvorenom”, a kipar Želimir Janeš realizirao 11 monumentalnih spomenika između 1977. i 1985. godine⁽²⁾. Svaki spomenik slavi glagoljicu, najstarije slavensko pismo, i prikazuje značajne osobe i događaje iz hrvatske povijesti: Stup Čakavskog sabora, Stol Ćirila i Metodija, Vidikovac Grgura Ninskog te Vrata Huma kao završnu točku⁽³⁾. Prolazak ovom alejom nudi jedinstvenu kombinaciju povijesti, umjetnosti i prirode.

Freske sv. Jeronima

Na groblju izvan zidina nalazi se romanička crkva sv. Jeronima iz 12. stoljeća⁽¹⁾. U njezinoj unutrašnjosti očuvane su rijetke freske s motivima Posljednje večere, skidanja s križa i pokopa Krista⁽²⁾. Na zidovima je urezano i oko 40 glagoljičkih grafita, među kojima i čuveni Humski grafit⁽¹⁾, što potvrđuje važnost grada kao centra ranohrvatske pismenosti.

Župna crkva Uznesenja Marijina

Barokna župna crkva iz 1802. godine⁽¹⁾ s pet mramornih oltara čuva vrijedne liturgijske predmete i sliku talijanskog slikara Baldessara d’Anne iz 1600. godine⁽²⁾. Crkva predstavlja spoj kasnogotičkih, renesansnih i baroknih elemenata, što je čini osebujnim spomenikom sakralne arhitekture.

Gradska loža i godišnji izbor župana

Hum je poznat po posebnoj demokratskoj tradiciji. Svake godine na Dan Huma, druge subote u lipnju, mještani se okupljaju ispred gradske lože kako bi birali novog župana⁽⁵⁾. Glasuje se tako da svaki birač ureže svoj glas na drvenu palicu (raboš), a zbroj ureza određuje pobjednika⁽⁵⁾. Ovaj običaj, dokumentiran u arhivima i obnovljen 1977., simbol je autonomije i solidarnosti u zajednici.

Lapidarij i glagoljički natpisi

Hum je bio jedno od glavnih središta glagoljske pismenosti do početka 19. stoljeća. Lapidarij u središtu grada prikazuje tri kamena natpisa s glagoljicom⁽²⁾. Uz njih postoji još osam poznatih glagoljskih natpisa na papiru, zvonima i kamenim pločama⁽¹⁾. Ovi spomenici svjedoče o visokom stupnju kulture i pismenosti koju je ovaj mali grad održavao tijekom stoljeća.

Tajna humske biske

Što je biska i kako se priprema?

Biska je tradicionalna istarska rakija koja se spravlja od domaće komovice, bijele imele i četiri vrste ljekovitog bilja ⁽²⁾. Miješanjem sastojaka i višemjesečnim maceriranjem dobiva se jantarna tekućina bogatog okusa. U Humu se recept čuva generacijama i prenosi usmenom predajom.

Keltsko porijeklo recepta

Prema predaji, recept za bisku star je oko 2 000 godina i potječe od keltskih druida⁽²⁾. Kelti su bijelu imelu smatrali svetom biljkom te su je koristili u ritualima za pripremu napitaka koji daruju snagu, hrabrost i zdravlje⁽²⁾. Ova duboka povijesna nit povezuje Humske brendije s drevnim vjerovanjima i daje im posebnu mistiku.

Ljekovita svojstva i kulturni značaj

Biska se, osim kao aperitiv, koristi i kao prirodni lijek za arterosklerozu i regulaciju krvnog tlaka⁽²⁾. Godine 2005. Hum je proglašen “Gradom biske”⁽²⁾, što potvrđuje važnost ove rakije za lokalni identitet. Originalni recept sačuvao je župnik Josip Vidal, poznati travar, pa je biska postala simbol tradicije i zajedništva.

Gdje kušati autentičnu bisku

Autentičnu Humsku bisku možete kušati u restoranu Humska konoba, gdje se posjetitelji mogu poslužiti rakijom iz drvenih bačvi⁽²⁾. Svakog listopada u Humu se održava Smotra istarskih rakija, festival rakije na kojem se predstavljaju destilati iz cijele Istre. Posjetitelji mogu probati bisku, medovaču, rudu, kantarion i mnoge druge aromatizirane rakije⁽²⁾ te uživati u zabavnom druženju na trgu⁽⁶⁾.

Zaključak

Hum, unatoč skromnim dimenzijama, nudi izuzetno bogat doživljaj. Najmanji grad na svijetu nije samo turistička kurioziteta, već živo svjedočanstvo hrvatske povijesti i tradicije. Srednjovjekovne zidine, glagoljski natpisi, izbor župana i legenda o biski stvaraju atmosferu koja očarava svakog posjetitelja. Ljubitelji povijesti oduševit će se dobro očuvanom arhitekturom i spomenicima, dok gurmani mogu otkriti okuse Istre kroz bisu, maneštru i fuže.

Ako želite doživjeti autentičnu Istru i prošetati ulicama u kojima je vrijeme stalo, Hum je idealna destinacija. Odvojite vrijeme za posjet Aleji glagoljaša, kušanje humske biske i sudjelovanje u jedinstvenim tradicijama. Pronađite smještaj u Humu ili okolici i uronite u najtišu priču koju Hrvatska ima za ispričati. Ovaj skriveni dragulj dokazuje da veličina nije presudna za veličinu doživljaja.

Reference

• 1. Istrapedia – Hum

• 2. Expat In Croatia – Hum, Croatia: The smallest city in the world

• 3. Eurotours Villas – Is it true that Hum, Istria is the smallest town in the world?

• 4. Wikipedia – Hum, Istria County

• 5. Kulturistra – Dan Huma – Izbor župana na leto dan

• 6. Taste of Croatia – Hum: Festival of homemade brandy